Preventivna zaštita fotografija i građe na papiru

Napisati kratki osvrt o preventivnoj zaštiti fotografa i muzejskih predmeta kojima je papir medij koji nosi sadržaj nije nimalo jednostavno, jer se radi o neprekinutom procesu brige o muzejskom predmetu u kojem su procesi propadanja često nepovratni. Nije na odmet spomenuti zlatno konzervatorsko pravilo kojeg nam je na muzejskim studijima ponavljao profesor dr.sc. Ivo Maroević: bolje spriječiti nego liječiti, odnosno, prevedeno na jezik konzervatora i restauratora, svaki predmet kulturne baštine, pa tako i onaj u muzeju, jednostavnije je zaštititi nego popravljati, bolje je nadomjestiti manji nego veći dio predmeta, a izrada replike najnesretnije je rješenje: u tom slučaju više nemamo muzejski predmeta nego tek informaciju o njegovom postojanju. Tu već zalazimo u pitanja muzeologije i muzejske etike koju je zagovarao Peter van Mensch, no o tom dijelu brige o muzejskom predmetu ovaj put neće biti riječ.

Ovom prilikom, osvrt ćemo ograničiti na godinu dana brige i opremanja predmeta iz dvije muzejske zbirke, što je ovisilo o mogućnostima pribavljanja potrošnog zaštitnog materijala arhivske kvalitete koji nije nimalo jeftin. Pri odabiru predmeta koji će biti zbrinut kustos treba donijeti presudnu odluku: prepoznati važnost i stanje predmeta te odabrati predmeta koji će biti preventivno zbrinuti, očišćeni, opremljeni i pohranjeni u zaštitne folije i kutije od ljepenke arhivske kvalitete koja će predmetima osigurati što boje uvijete čuvanja.

Na primjeru Zbirke Leandera Brozovića možemo puno naučiti o vrstama i kvaliteti papira i različitim grafičkim tehnikama umnožavanja. Sukladno tome biraju se materijali neophodni za preventivnu zaštitu grafičkih listova koje je u svojoj privatnoj zbirci između 1918. i 1962. godine prikupio osnivač muzeja dr. Leander Brozović. Zbirka je kao ostavština kolekcionara, zajedno s knjižnicom, otkupljena 1979. godine. Radi se o građi na papiru različite kakvoće, od rukom valjanog papira iz 17. i 18. stoljeća, do jeftinog papira iz međuratnog i poslijeratnog razdoblja koji je izrazito loše kvalitete, visoke kiselosti i pun lignina. Nažalost, kao nositelj crteža ili grafičkog otiska taj je papir sklon ubrzanom propadanju te je prvi na popisu preventivne zaštite. Građa, koja je već prije razvrstana po autorima, vrsti papira, grafičke tehnike i vrsti oštećenja. Izdvojena skupina prethodno restauriranih bakroreza, bakropisa i litografija (portreti velikodostojnika) već je ranije opremljena u Radionici za papir Hrvatskog restauratorskog zavoda, a ostali dio predmeta na papiru oprema se prema savjetima stručnjaka za restauraciju papira. Osim suhog čišćenja, predmeti se ne tretiraju, već je važno da se pravilno pohrane i preventivno zaštite. Svaki grafički list umeće se u mapu od paspart kartona arhivske kvalitete koja s prednje strane ima mogućnost uvida u predmet koji je zaštićen prozirnom folijom (komercijalni naziv Melinex). Zaštitne mape je tijekom ljetnih mjeseci (lipanj – kolovoz) izradio muzejski tehničar pod nadzorom kustosa. Listovi papira učvršćeni su i zaštićeni su trajnim papirom, lanenim trakama i konzervatorskim uglovima izrađenim od 75 mikronskom arhivskom poliesterska folijom, tako da je svaki list moguće izvaditi iz mape bez opasnosti od oštećenja. Dio opremljenih listova dodatno je zaštićen pohranom u kutije od beskiselinskog kartona koji štiti od UV zračenja i regulira utjecaje nastale promjenom mikroklime i relativne vlage. U 2021. godini naglasak je stavljen na zaštitu bakroreza s motivom krajolika koji su izdvojeni za izložbu iz fundusa Muzeja grada Koprivnice koja će se održati u studenom ove godine.

Zbirka fotografija i foto albuma, posebno starija fotografija druge polovice 19. stoljeća, spada među najosjetljiviju muzejsku građu radi svoje biološke i kemijske nepostojanosti. Jednom započeti kemijski proces na fotografskom papiru nije moguće zaustaviti, kao ni nametnike koji se hrane papirom organskim ljepilom kojim je fotografija učvršćena na podlogu ili sam otisak koji ima organsku osnovu, primjerice albuminska fotografija. Digitalizacija nam je neophodna za zaštitu i pohranu fotografske slike, dok je kvalitetna muzejska oprema važna za arhiviranje fotografije kao predmet. S obzirom na količinu i vrijednost ukupnog fotografskog materijala u Zbirci fotografija i foto albuma, preventivna zaštita naglasak je stavila na stariju fotografiju druge polovice 19. stoljeća. Radi se o velikoj količini fotografija različitog formata: Carte de visite, Cabinet portrait, Secession i Diamante (tek nekoliko primjeraka) te nekoliko kalotipija i ferotipija, a među njihovim autorima su neka od najznačajnijih imena hrvatske i europske fotografije: Adèle Perlmutter, Ludwig Angerer, Leopold Bude, Herrmann Fickert, Hase et Šulce, Ferdo Kelemen, Marija Kellemen, Stjepan Lypoldt, György Mayer, Emanuel van Monckhoven, Franjo Daniel Pommer, Emil Rabending, Marie Sárosy, Ivan Adalbert Standl, Hinko Šop, Ferenz Tömöry, Ivan i Gjuro Varga, Samuel Volkmann, Antal Weinwurm… Fotografije su pohranjene u uložnice od 75 mikronske arhivske poliesterske folije (komercijalni naziv Secol), podložene trajnim papirom za dodatno reguliranje vlage. Tako zaštićena fotografija organizirana je po kutijama foto-albumima, što im osigurava prihvatljive mikroklimatske uvjete i produžuje vijek trajanja. Tijekom 2021. starija fotografija 19. stoljeća i analogna (mokra ploča, suha ploča, filmska fotografija) 20. stoljeće pohranjene su u deset beskiselinskih foto album kutija s 4-prstenastim mehanizmom formata A4 za Carte de visite i male formate) te 5 foto album kutija s 4-prstenastim mehanizmom formata A3 za fotografiju srednjeg formata snimljenu studijskom kamerom.

Na primjeru brige o fotografskoj ostavštini u Muzeju grada Koprivnice te ostavštini privatne zbirke crteža i grafika dr. Leandera Brozovića, do izražaja je došla važnost preventivne zaštite, povezivanja povijesti fotografije i povijesti umjetnosti, teorije i prakse kao osnovne brige o baštini koja se čuva u muzeju. I kao kuriozitet za kraj priče o zaštiti: u fotografskoj ostavštini zatečeno je nekoliko košuljica za zaštitu fotografske građe proizvođača Secol Polyester Based Archival & Conservation Systems, koje je dr. Leander Brozović (ili njegov tadašnji suradnik i fotograf Karlo Plajh) pribavio kao uzorke negdje oko 1950. godine. Zaštitne košuljice istog proizvođača koristimo i danas, no to je već muzejska priča o povijesti zaštite fotografske građe u Muzeju grada Koprivnice.

Bookmark the permalink.

Comments are closed.