Za razliku od muških svatovskih časnika, žene koje su obnašale određene uloge u okviru svatovskih običaja podlijegale su puno strožim pravilima. To se prije svega odnosilo na vrstu odjeće koja je za svaku od njih bila strogo propisana, a svrha joj je bila istaknuti spomenutu osobu i označiti je u odnosu na ostale svatove. U etnološkoj literaturi često se spominje kako su pojedine uloge žena (osobito onih mlađih) služile i kao svojevrsna zaštita mladenke koja je u procesu prijelaza osobito ugrožena i podložna različitim štetnim utjecajima. Naglašen primjer navedenog vidi se u ulozi “potsnehalje” u Koprivničkom Ivancu. Prema nepisanim pravilima, mogla ju je obavljati samo udana žena mlađe dobi koja je s mladoženjom bila u što užem srodstvu. Najpoželjnije je bilo da to bude sestra, no ukoliko je nije imao ili je bila starija, birala se sestrična. Ona je odijevala nošnju primjerenu svojoj dobi: bluzu “pleček” s bogato izvezenim rukavima, maramu “višnove” boje, prsluk “kožulec” bogato ukrašen pamučnim i svilenim trakama pretežito crvene boje te podsuknje i suknju “kiklu” od lanenog ili pamučnog platna. Ono što ju je izdvajalo od drugih žena bila je suknja i pregača izrađena od “šamulina”, kakvu je nosila i mladenka te oglavlje koje se sastojalo od bogato izvezene poculice i svilene trake “pantlina” ukrašene crvenim “šikom”. Na navedeno oglavlje prilikom odlaska u crkvu stavljala je maramu “peču” od tila izvezenog bijelim koncem. Prema istom principu isticanja od “običnih” svatova odijevale su se i “podsnehalje” u drugim podravskim mjestima. Tako su, primjerice, u Molvama na glavi nosile svilenu maramu svijetle boje ili crvenu “šamiju”, što je bio čest slučaj i za ostala mjesta od Prekodravlja do Đurđevca. Đurđevac i okolna mjesta bila su specifična i po posebnoj vrsti oglavlja namijenjenog “podsnehaljama” pod nazivom “ruže”. Ono se sastojalo od svilene kapice i trake koja se vezivala u obliku velike mašne i pričvršćivala na kapicu iznad čela. Kod svih navedenih primjera evidentno je da je “podsnehalja” kao jedna od najvažnijih svatovskih časnica imala ulogu praćenja, zaštite i prevođenja mladenke iz uloge djevojke u onu mlade udate žene. Osim na temelju analize vrste odjeće, ovaj zaključak nameće se i po ulozi “podsnehalje” u običajima: ona hoda pored mladoženje prilikom odlaska mladenkinoj kući i na vjenčanje u crkvu, da bi je po povratku i obavljenom obredu zamijenila mladenka kojoj je na svojevrstan način “prepustila” mjesto, ali i ima ulogu posrednika prilikom odvođenja mladenke iz roditeljskog doma i traženja blagoslova. Često se to odvija posrednim putem, uz pjesmu. Donosimo primjer iz Molvi prema zapisu dr. Ivana Ivančana:
“Zbogom ostanite, japek i mamica,
Japek i mamica, bratac i sestrica,
Bratac i sestrica i sva rodbinica…”
Piše: Vesna Peršić Kovač
