Fotografije: Valerija Ljubić i Vesna Peršić Kovač
Izuzetno smo ponosni i radosni zbog dodjele statusa trajne zaštite nematerijalnog kulturnog dobra Umijeće izrade peteranskog veza filea koje je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske rješenjem utvrdilo prije nekoliko dana. Rezultat je to višegodišnjeg truda i zalaganja Udruge žena Peteranec koja je postupak zaštite i pokrenula.
Muzej grada Koprivnice kao baštinska ustanova tim je nastojanjima pružio svesrdnu stručnu pomoć i podršku. Ovom jedinstvenom vezu bila je posvećena izložba pod nazivom Peteranski bijeli vez file Umijeće i tradicija koja je održana u okviru Galovićeve jeseni u Galeriji skulptura Ivan Sabolić u Peterancu 2015. godine, a u Podravskom zborniku 44/2018 posvećena mu je naslovnica. Spomenimo i projekt pod nazivom Umijeće izrade peteranskog veza filea provedenog 2018. godine u Muzeju grada Koprivnice, u sklopu kojega su održane brojne radionice izrade filea za djecu i odrasle, a izrađen je i priručnik za početnike te snimljen dvadesetominutni dokumentarni film. O kakvom se vezu radi? Izvori potvrđuju veliku popularnost izrade bijelog veza u Peterancu od početka dvadesetog stoljeća, a osobito između dva svjetska rata kada žene i djevojke izrađuju tekstilno posoblje (stolnjake, posteljinu, zavjese) ne samo kao dio vlastitog ili miraza svojih kćeri već i po narudžbi. Najčešće surađuju s vlasnicima dućana u Zagrebu koji nude pristojnu otkupnu cijenu. Na taj način ostvaruju dodatnu zaradu i djelomičnu ekonomsku samostalnost. Tijekom navedenog razdoblja u Peterancu se izrađuje nekoliko vrsta bijelog veza koji dobivaju lokalne nazive: šlinganje, štikanje i toledo. Razlikuju se po tehnici izrade, a zanimljivo je da se one ponekad kombiniraju na istom predmetu. Bez obzira na različite vrste veza, žene koje ga izrađuju dobivaju naziv šlingerice i s ponosom ga nose. Jedna od njih, Bara Cimerman, zaslužna je za nastanak posebne vrste bijelog veza pod nazivom file, koji se u Peterancu izrađuje od početka dvadesetog stoljeća i njegova uporaba nije zabilježena niti u jednom od drugih mjesta u Podravini, poznatih po izradi bijelog veza. Motivi ovog veza izrađuju se pamučnim koncem na tankom pamučnom pravilno tkanom platnu industrijskog podrijetla, prema uzorku nacrtanom na papiru ili se uzimaju iz već postojećeg rada. Prilikom korištenja postojećeg uzorka muštre svaka šlingerica nastoji dodati promjenu ili ubaciti element po kojem bi njezin rad postao jedinstvenim i originalnim. Često i same osmišljavaju motive i uzorke prilagođavajući ih obliku i namjeni predmeta. Omiljeni i najčešće korišteni motivi ovog veza su vegetativni (ruže, sitno cvijeće, listići, grožđe, djetelina), sakralni (kalež, križ, anđeo) te geometrijski (kvadrati, rombovi, linije). Šlingerice često i rado na vezene predmete izrađuju i monogram što kasnije omogućava utvrđivanje autorstva.
Osim posteljine, stolnjaka i zavjesa, fileom su ukrašavani i donje rublje, bluze, ovratnici i rupčići. Navedeni su predmeti bili dio miraza, pri čemu je bio točno određen broj predmeta koje je trebalo pripremiti za udaju. Svaka mladenka koja je držala do sebe morala je imati jednu bogato ukrašenu filejsku posteljinu namijenjenu uporabi za prvu bračnu noć te u vrijeme babinja. Ona je bogatstvom jastuka i ljepotom veza na jastučnicama i prekrivaču svjedočila o marljivosti i vještini mlade snahe. Osim posteljine, obavezno se izrađivao prekrivač za zipku koji se koristio i prilikom krštenja djeteta. Gotovo u svakoj kući jedan je krevet služio za pokazivanje lijepo izvezene posteljine i bio je posložen na poseban način: prekrivao se prekrivačem vilanjem i sa minimalno šest jastuka. Njime se pokazivao imovinski status obitelji. Osim posteljine u tu svrhu izrađivali su se i stolnjaci, ručnici i pokrivke kojima se ukrašavala kuća tijekom blagdana ili proščenja kada bi dolazili gosti. Fileom ukrašeni predmeti svoje su nezaobilazno mjesto imali i tijekom pojedinih običaja. Tako je tanjur sa zaručničkim prstenjem bio pokriven rupčićem ukrašenim fileom, a filejskim tabletićem ukrašavao se i svadbeni barjak. Prilikom odlaska rodilji, kuma je korpu u kojoj je nosila hranu prekrivala filejskom stolnicom, a ona je korištena i za prekrivanje korpice s hranom koja se nosila na blagoslov tijekom Uskrsnog jutra. Odar na kojem je ležalo tijelo umrlog člana obitelji prekrivao se prekrivačem vilanjom izvezenim fileom. Osobitom ljepotom i bogatstvom veza ističu se predmeti crkvenog ruha često korišteni kod služenja svečanih blagdanskih misa ili pak uređenja Božjeg groba tijekom velikog tjedna.
