Pil Bogorodice Zaštitnice

Autor: Dragutin, Karlo Plajh (1922. – 2004.)
Naslov predmeta: Pil Bogorodice Zaštitnice
Naziv zbirke: Stara fototeka Muzeja grada Koprivnice
Naziv predmeta: fotografija, dokumentacija baštine
Materijal izrade: fotografski papir, srebro-želatinski pozitiv
Tehnika izrade: umnožavanje, srebro-želatinski pozitiv iz 35 mm filma
Država nastanka: NR Hrvatska; FNRJ
Mjesto nastanka: Koprivnica
Stilsko razdoblje: poslijeratno razdoblje
Godina nastanka: 1953.
Mjere (mm): visina 150, širina 100
Signatura: Foto Plajh, poleđina
Inv. broj: 8, Stara fototeka

Opis predmeta / Kulturno-povijesni okvir: Dokumentarna fotografija temeljni je alat izučavanja baštine. Fotografiranje skulpture posebna je kategorija jer osim estetike kipara uključuje estetiku i način gledanja fotografa, što je nova estetska kategorija gledanja sa svrhom. Upravo je serija fotografija kamene skulptura sa starog trga u Koprivnici koju je koprivnički fotograf Dragutin Plajh fotografirao za potrebe dr. Leandera Brozovića 1953. godine. Fotografski materijal snimljen je za fototeku Muzeja grada Koprivnice u prvom desetljeću poslije Drugog svjetskog rata, u vrijeme poslijeratnih konzervatorskih zahvata na skulpturama. Dragutim Plajh je između 1950. i 1955. godine bio Brozovićev stalni vanjski suradnik te uz Ivana Šefa igrao važnu ulogu prvih muzejskih fotografa Muzeja grada Koprivnice. Brozović je podijelio uloge, Ivan Šef uglavnom je snimao događanja i otvorenja izložbi, dok je Dragutin Plajh bio zadužen za studijsku reprofotografiju muzejskih predmeta i umjetnina te dokumentaciju baštine in situ. Osim suhih staklenih ploča formata 9/12 koje je snimao u ateljeu, Plajh je sredinom pedesetih godina 20. stoljeća radio na srednjem formatu 6/4, dok je terenska fotografija, poput pilova sa starog trga u Koprivnici, najčešće snimljena na 35 mm, tzv. Leica formatu.

DOKUMENTIRANJE SKULPTURE fotografskim procesima u osnovi je fotografiranje kulturne baštine sa jasno određenim zahtjevima i pristupu mediju. Povijest foto dokumentiranja skulpture u povijesti umjetnosti bilježimo od samih početaka fotografije. Povijest umjetnosti, muzejska dokumentacija i zaštita spomenika kulture već su u drugoj polovici 19. stoljeća u mediju fotografije prepoznali primjenjiv alat i pomoćnu znanstvenu disciplinu za proučavanje, dokumentiranje i reproduciranje skulpture. Važnost fotografije i načina fotografiranja skulpture danas je posebno bitna u kontekstu dokumentacije, promocije i zaštite. U tom smislu način(i) fotografiranja unaprijed su određeni zahtjevima kipara koji skulpturu izrađuje, povjesničara umjetnosti koji je izučava i analizira, urednika i dizajnera koji oblikuje i uređuje predstavljanje i pojavnost skulpture u tiskanim ili elektronskim medijima, muzejske dokumentacije te potrebe konzervatorskih i restauratorskih zahvata. Radi se o neznatnim tehničko-tehnološkim varijacijama koje su unaprijed predodređene potrebom u kojoj je fotografija pomoćna znanstvena disciplina i neophodni alat.

PIL BOROGODICE ZAŠTITNICE koju je 1953. godine snimio Dragutin Plajh primjer je dokumentarne fotografije najstarije kamene plastike u Koprivnici. Fotografija je 1953. godine bila alat koji je naručitelj fotografije dr. Leander Brozović koristio prilikom proučavanja, zaštite i prezentacije skulpture. Muzejska fotografija kao oblik dokumentiranja skulpture ima za cilj bilježenje maksimalnih podataka o predmetu, u ovom slučaju o kamenoj skulpturi Bogorodice. U seriji snimaka, fokusiranje na lice Bogorodice i njezin portret, Dragutin Plajh ostvaruje samostalni autorski rad dodatne umjetničke vrijednosti. Fotografija skulpture Plajhovim osobnim umjetničkim pristupom reproducira stanje skulpture 17. stoljeća i interpretira kiparski rad baroknog kipara Ivana Jakoba Altenbachera. Osim estetskih odnosa i poetike baroknog kipara, Dragutin Plajh na fotografiji Bogorodice otkriva vlastite estetske odnose i poetiku umjetničke fotografije koja otkriva stilske vrijednosti tipične za fotografiju sredine 20. stoljeća.

O autoru: Koprivnički poslijeratni studijski fotograf Dragutin Plajh (njemački Karlo Pleich) rođen je u Koprivnici 1922. godine. U međuratnom razdoblju radio je kao fotografski pomoćnik koprivničke fotografkinje Dragice Parš, udovice znamenitog međuratnog fotografa Hansa Parša. Poslije njezine smrti 1949. godine, Dragutin Plajh je oženio njihovu kćer, također fotografkinju Ives Parš Hanselik (1919. – 1991.) kojoj je to bio drugi brak. Ženidbom dolazi do promjene imena fotografskog ateljea, koji u drugoj polovici 20. stoljeća djeluje kao Atelje Plajh. Koprivnički Atelje Plajh aktivno radi sve do sredine devedesetih godina, no Plajh nastavlja fotografirati i nakon odlaska u mirovinu u kojoj pokušava organizirati i srediti fotografsku ostavštinu Foto ateljea Parš i Ateljea Plajh. Godine 2004. Muzeju grada Koprivnice poklanja veliku donaciju fotografske građe od izuzetne važnosti za povijest fotografije 20. stoljeća u Koprivnici. Osim vlastitih fotografija, Dragutin Plajh poklanja studijske i putne kamere, fotografski pribor, negativ staklene ploče i ostavštinu Hansa i Dragice Parš, među kojima je zatečena i vrlo vrijedan fotografski materijal iz dubrovačkog Ateljea Raguza, kojeg je Hans Parš osnovao i vodio u Dubrovniku prije Prvog svjetskog rata i dolaska u Koprivnicu. Donacija Plajh za povijest fotografije u Koprivnici vrlo je važna jer obrađuje rad četiri koprivnička fotografa: Hansa Parscha; Ivana Parša, Dragicu Parš, Ives Parš Hanselik Plajh i Dragutina Plajha te veze s fotografskim majstorima, od Stjepana Tomlinovića s početka 20. stoljeća do koprivničkih fotografa druge polovice 20. stoljeća.

Comments are closed.