U petak, 1. kolovoza, s početkom u 20 sati, u Galeriji Koprivnica otvorit će se izložba Zvonimira Lončarića pod nazivom “Umjetnost kao igra”. Izložbu su zajednički organizirali Muzej grada Koprivnice i Galerija ULUPUH u Zagrebu, gdje je bila predstavljena publici u svibnju ove godine. Autorica izložbe je povjesničarka umjetnosti Dorotea Jendrić, medijska djelatnica i samostalna likovna kritičarka. Izložba se može pogledati do 24. kolovoza.
“Ovom smo izložbom željeli podsjetiti na raznoliko umjetničko djelo Zvonimira Lončarića (1927.-2004.) kao kipara, slikara, crtača, autora scenografija za brojne kazališne pozornice diljem Hrvatske, a nadasve važnoga autora animiranih filmova… Podravina kao kraj gdje se velikim dijelom rađala Lončarićeva umjetnost uvijek je bila važan toponim za autora, jednako kao i Zagreb gdje je svoj dom našao uz suprugu, povjesničarku umjetnosti Mariju Planić, kćerku istaknutoga arhitekta Stjepana Planića (1933.-1992.).
U očevu Novigradu Podravskom i danas je Lončarićev atelier, popularni štagalj. Tu je, preuređenjem gospodarske zgrade u atelier nastao osamdesetih godina prošloga stoljeća plemenit prostor gdje su stvorene najveće umjetnikove skulpture. U tom su se štaglju kod šutljivoga Lončarića zvanoga Riba, okupljali likovnjaci i prijatelji umjetnosti…
Od šezdesetih godina do kraja devedesetih stvorio je niz zapaženih animiranih filmova u okviru Zagreb filma. Jednom je bio “slikar pozadine” kako stoji na špici “Surogata” Dušana Vukotića, jedinoga hrvatskoga filma nagrađenoga Oscarom, drugi put kompletan autor animacije i režije. Na izložbi će se moći pogledati Lončarićevi radovi “1 x 1 = 1” (1964.), zatim likovno sjajna animacija “Između usana i čaše” (1968.), a vidjet će se i “Bijeg” (1969.), te “Allegro vivace” (1983.). Upravo je te naslove kao vrijedan autorski rad s područja animacije iz arhive Zagreb filma izabrao slikar i animator Pavao Štalter, umjetnikov prijatelj i kolega, Lončarićev suputnik i suradnik još od studentskih dana provedenih na Akademiji primijenjenje umjetnosti u Zagrebu…
Posebna je priča umjetnikovo kiparstvo. Kao što je pokretao likove na filmu, pokrenuo je i mnoge kipove, od kojih su dva mogli bismo reći monumantalna, smještena na javnim prostorima u Koprivnici. Mnogi će se prisjetiti da je svojedobno šareni “Pijetao s gazdaricom” gostovao u Zagrebu. Bio je kao vrtuljak postavljen uz zagrebački glavni trg, na putu prema tržnici Dolac, a uveseljavao je mališane tijekom izložbe “Pijetao na Griču”. Kip je trajno smješten ispred Muzeja prehrane u Koprivnici. I danas se ispod kompaktnoga tijela na njegovim poliesterskim obojanim nogama zavrte neka razigrana dječica. Iako, mnogi gledatelji i ne znaju da je skulptura pokretna, da ima taj jednostavni mehanizam i mogućnost vrtnje u krug…
A jedan od simbola ne samo Lončarićeva stvaralaštva, već i hrvatskoga poslijeratnoga kiparstva XX. stoljeća, svakako je vrhunska suvremena skulptura “Pijetla” smještenoga ispred poslovne zgrade koprivničke Podravke. On je od postavljanja 1979. godine tretiran kao zaštitni znak, maskota tvrtke…
Tako je Lončarić iz svojega neposrednoga okruženja birao poznate elemente drvenih konstrukcija, mogli bismo reći one koje je stvorilo anonimno, pučko tradicionalno graditeljstvo, te je od toga stvorio jedinstveno suvremeno kiparsko djelo u hrvatskoj povijesti umjetnosti. I tu onda imamo posebno poštovanje prema Lončarićevom i Podravkinom Pijevcu. U tome vidimo primjer kako je svakodnevni život pretvoren u umjetničko djelo.” Dorotea Jendrić, iz predgovora
